Interview with Mrs. YueHan Peng – a Chinese lady studying Croatian at Zagreb University

Transscript

Ana: Dragi slušatelji, dobar dan svima iz hladnog i maglovitog Zagreba. Nadam se da ste dobro i da ste zdravi. Hvala vam što ste i danas izdvojili svoje vrijeme kako biste poslušali naš novi podcast, a kad čujete o čemu se radi, vjerujem da vam neće biti žao. Mi smo posebno uzbuđeni jer danas snimamo svoj prvi intervju. Moja draga kolegica Yuehan, iz Kine, odlučila je s nama podijeliti svoja iskustva u učenju hrvatskog jezika i vjerujem da će vam ovaj podcast biti vrlo zanimljiv i koristan. Yuehan, dobro nam došla.
Yuehan: Dobar dan.
Ana: Za početak, da te pitam, kako si?
Yuehan: Dobro sam, hvala, a kako si ti?
Ana: Ja sam također dobro i jako mi je drago što si danas izdvojila svoje vrijeme da nam malo pričaš o sebi i o svojem učenju hrvatskog jezika.
Yuehan: I meni je drago.
Ana: Evo, za početak, možeš li nam molim te reći odakle si točno?
Yuehan: Ja sam siz juga Kine. Iz pokrajine Hun an.
Ana: O, prekrasno. Izvrsno. Hvala! Što te je potaknulo da dođeš studirati u Hrvatsku?
Yuehan: Završila sam preddiplomski studij hrvatskoga jezika u Kini ove godine. Moram priznati da prije što sam upisala preddiplomski studij, znala sam vrlo malo o Hrvatskoj i o zemljama srednjoistočne Europe. Bila sam zainteresirana za jezični studij, ali nisam imala pojma koji jezik bih studirala. Mogla sam birati među hrvatskim, ruskim, vijetnamskim, urdskim itd.
Onda, guglala sam Hrvatsku i otkrila sam da je jako lijepa zemlja u Europi i kad savladate hrvatski lakše možete razumjeti i još nekoliko južnoslavenskih jezika. Zato, ja bih rekla da najveća motivacija mi je bila interes, ne samo za sam jezik nego i za kulturu. Osim toga, mali je jezik u Kini. Manje ljudi ga studiraju, znači, manja je konkurencija kad tražimo posao. To je također jedan važan razlog kako sam na kraju odlučila studirati hrvatski.
Ana: Imaš pravo, i jako mi je drago da to čujem, i jako mi je drago da si izabrala hrvatski upravo iz razloga jer te sve ovdje zainteresiralo, dakle, i zemlja, i kultura, i jezik, i povijest. Evo, jako mi je drago da to čujem. Možeš li nam reći gdje točno trenutno studiraš?
Yuehan: Trenutno studiram online doma, u Kini, jer nema letova zbog pandemije, nažalost.
Ana: Aha. Planirala si doći u Zagreb?
Yuehan: Da, da.
Ana: Dobro. Dakle, što točno studiraš, koju studijsku grupu i koliko traje taj studij?
Yuehan: Studiram kroatistiku jednopredmetno, smjer nastavnički i traje dvije godine.
Ana: Izvrsno. I, kako ide tvoje studiranje? Koliko ti je još ostalo?
Yuehan: Sada mi je prvi semestar, naime, još mi je ostalo više od godinu i pol dana. Moram priznati da teško ide jer ima puno literature, izlaganja, eseja i teško pratim neke nastave jer su vrlo profesionalna i informativna, a nemam predznanja o nekim temama, ali trudim se.
Ana: Dakle, malo je stresno.
Yuehan: Da, da.
Ana: [smije se] Dobro. Mislim da nam je tako svima, čak i nama koji imamo predznanje, tako da ne moraš se brinuti. Svima je teško.
Yuehan: Hvala na utjehu.
Ana: Nema na čemu. Što ćeš postati točno kada dobiješ tu diplomu?
Yuehan: Sad je diplomski studij, znači, postat ću magistar.
Ana: Dakle, profesorica hrvatskog jezika i književnosti.
Yuehan: Da, da.
Ana: U, izvrsno. Super. I, kakvi su ti planovi nakon završetka studija?
Yuehan: Zapravo, prije diplomiranja preddiplomskog studija, srećom, bio je program na mojem fakultetu u Pekingu, odnosno, ja idem u Hrvatsku na diplomski studij i nakon završetka studija, vratit ću se u Peking i bit će prilika raditi na mojem fakultetu gdje sam studirala preddiplomski kao lektorica i istraživačica hrvatskoga jezika i kulture.
Ana: Vau. Pa to je super.
Yuehan: Da, to bi bilo moj idealan posao.
Ana: Posao iz snova. Zvuči jako, jako dobro.
Yuehan: Da, da.
Ana: A što ti je bilo najteže kada si počela učiti hrvatski kao strani jezik, jer pretpostavljam da ga nisi učila ranije, nisi ga učila prije fakulteta ili jesi?
Yuehan: Nisam. Znači, počela sam od nule.
Ana: I što je bilo najteže za tebe?
Yuehan: Meni je bilo najteže gramatika, kao što su padež i konjugacija glagola. Znači, u hrvatskom jeziku imenice imaju tri spola, sedam padeža, jedninu i množinu, i glagoli imaju dva vida, šest lica i glagolska vremena, a sve kineske riječi imaju samo jedan oblik. Glagolska vremena postoje, ali samo tri: prošlost, sadašnjost i budućnost. Zato je gramatika hrvatskoga jezika puno teža-
Ana: Da, razumijem.
Yuehan: -ali to nije sve. Ima možda sto pravila, ali iznimka postoje čak tisuća, pa je teško zapamtiti sve.
Ana: To mogu razumjeti jer mislim da ima čak i više iznimaka nego što ima pravila, u hrvatskom. Točno je. I svi moji učenici također mogu to potvrditi. Dakle, ti misliš da je hrvatski čak nešto teži od kineskog?
Yuehan: Da, da. Što se tiče gramatike, mislim.
Ana: Dakle, ti si učila sad hrvatski. Koliko ti je trebalo, evo, godina, da dođeš do ove razine fluentnosti?
Yuehan: Studirala sam već četiri godine. Više od četiri godine, zapravo.
Ana: Dobro. Pa, to nije tako puno. To je, zapravo, malo vremena za to kako ti izvrsno govoriš.
Yuehan: Hvala.
Ana: Još jedna pohvala. A, postoji li možda još nešto u čemu još uvijek griješiš dok govoriš hrvatski. Što bi ti rekla?
Yuehan: Da, da. Postoji puno. Najviše griješim, mislim, u deklinaciji i možda redoslijedu riječi u rečenici.
Ana: Dobro. I, kako si se navikla na Europu pa onda i na Hrvatsku?
Yuehan: Zapravo, dobro sam se naviknula, i mislim, nisam baš doživjela kulturni šok, možda zbog toga što sam imala sreću jer su svi Hrvati i drugi Europljani s kojima sam se susrela vrlo ljubazni i susretljivi. Osjećala sam se kao kod kuće, osim što se nisam baš navikla na hranu. [smije se] Voljela bih probati hranu svugdje i hrana u Hrvatskoj je dosta dobra, ali prvi tjedan je bilo ukusno, drugi tjedan OK, a treći tjedan mi je mnogo nedostajala kineska hrana.
Ana: Ja sam čula da je kineska kuhinja izvrsna, tako da mogu to razumjeti.
Yuehan: Da, da.
Ana: Kakva su bila tvoja iskustva u Hrvatskoj. Postoji li nešto smiješno što ti se dogodilo ovdje pa bi to možda htjela podijeliti s nama, ispričati nam?
Yuehan: U Hrvatskoj mi je bilo lijepo i posebno iskustvo jer je to bio prvi put što sam živjela tako dugo u drugoj zemlji, bez obitelji i sigurno je ostavilo trag u srcu. Dogodilo se nešto smiješno. Da, da. Jednom sam ušla u lift hotela i dva Hrvata su razgovarali u liftu. Nisam slušala što su govorili na početku, nisam obraćala pažnju, ali odjednom je jedan rekao drugome: „Ova gospođica ne razumije hrvatski jezik, je l’?” Onda sam ih gledala, nasmiješila sam se i rekla sam da ništa ne razumijem. Oni su bili totalno u šoku. To mi je bilo vrlo smiješno.
Ana: Da, to je smiješna situacija. I, jesu li ostali šokirani?
Yuehan: [smije se] Da.
Ana: Dobro. A, što bi nam rekla, kakva je u Kini slika o Hrvatskoj?
Yuehan: Mnogi Kinezi, pogotovo starija generacija, zapravo, još uvijek imaju dojmove o Hrvatskoj u jugoslavenskom razdoblju, a među mladima bila je popularna serija Igra prijestolja, a Dubrovnik je bio lokacija snimanja, tako da su neki Kinezi saznali da je Hrvatska jako lijepa zemlja. Zatim, godine 2018.-
Yuehan: -hrvatska nogometna reprezentacija osvojila je drugo mjesto na svijetu. Odjednom, mnogi Kinezi i mediji počeli su obraćati pažnju na Hrvatsku. Bili su iznenađeni i divili su se kako je tako mala zemlja toliko moćna, a naša kineska populacija, s više od milijardu ljudi, ne može odabrati jednu dobru nogometnu momčad. I, neki su se sjećali da su se Hrvati oduvijek jako dobro bavili sportom. Prvi put kad je Hrvatska sudjelovala na FIFA 1998., osvojila je treće mjesto u svijetu i nama je to bilo nevjerojatno. Onda je sve više Kineza postalo zainteresirano za Hrvatsku i možda ste primijetili na ulicama, da je sve više Kineza putovalo u Hrvatsku.
Ana: Izvrsno. Baš sam te htjela pitati posjećuje li puno Kineza Hrvatsku i zašto? U stvari, ti si nam sad već dala odgovor, možda nam možeš još to malo prokomentirati s tvojeg stajališta. Što ti misliš o tome? Zašto puno Kineza posjećuje Hrvatsku?
Yuehan: Da, da. Mislim, osim što je povezano s nogometom, možda znate kinesku politiku Pojas i put, je 17 plus 1 zemlju i sigurno znate za Pelješki most. Znači, Kina želi poticati suradnju sa zemljama u srednjoistočnoj Europi, uključujući i Hrvatsku. I, premijer Kine je posjetio gradilište Pelješkoga mosta s premijerom Hrvatske kada je bio u Dubrovniku, za sastanak 2019. godine i dogovorili su se o suradnji u mnogim područjima, uključujući i turizam, i planirali su otvoriti čak direktni let između Kine i Hrvatske.
Zato vjerujem da će sve više Kineza posjetiti Hrvatsku, i Hrvati će također imati više prilike posjetiti Kinu. Samo se nadam da će ova epidemija brzo proći pa ćemo se vratiti u normalni život i slobodno putovati, što prije.
Ana: Da, u pravu si. Ja se također nadam tome i slažem se s tobom, a evo, sad si spomenula tu suradnju između Kine i Hrvatske i to je na neki način još jedna poslovna prilika za tebe kao osobu koja studira hrvatski jezik, i rekla si da je to zanimanje zapravo u manjini, da ne studira puno Kineza i ne govori puno Kineza hrvatski, prema tome to je i za tebe jako dobro.
Yuehan: Nadam se.
Ana: Da, da. Super. A što bi rekla, kad smo kod učenja, koje bi bile neke razlike u poučavanju i u učenju, u Kini i Hrvatskoj, jer ovdje, nama se uvijek Kinezi prezentiraju kao jedan narod koji je jako discipliniran po pitanju školstva, učenja. U Kini je obrazovanje jako, jako važno. Pa, možeš li nam možda reći neke razlike između Kine i Hrvatske, u tom smislu?
Yuehan: Ja mislim, u Kini, prosječno profesorica više govori i predaje, a studenti više slušaju. Mislim, takav način ima i svoje prednost jer studenti imaju više vremena razumjeti i pamtiti znanje te razmišljati. Ima i negativne strane, jer za jezični studij nama je nedostajala komunikacija na hrvatskom. Imali smo samo jednu profesoricu iz Hrvatske, a još jednu profesoricu i jednog profesora iz Kine, koji su održavali nastavu uglavnom na kineskom jeziku jer je tako lakše za objašnjenje i razumijevanje. Odnosno, govorili smo hrvatski samo na predavanjima sa hrvatskom profesoricom, a većinu vremena smo samo slušali.
Ana: Da.
Yuehan: Da. Mislim, bilo bi super ako možemo razgovarati s Hrvatima, npr. na mojem sveučilištu ima puno studenata na razmjeni iz različitih zemalja koji studiraju kineski, onda oni i kineski studenti mogu biti jezični partner, odnosno, mogu razgovarati i međusobno pomoći, a za hrvatski, nažalost, nema u okolnosti takvih jezičnih partnera, i to dovodi do toga da bolje riješimo upite o gramatici nego govorimo i izražavamo na hrvatskom.
Ana: Da, da.
Yuehan: Da, a u trećoj godini, kad sam studirala na Croaticumu, svi studenti imaju puno više prilike govoriti hrvatski u nastavi i bila je jako dobra prilika za učenje kad sam bila izložena hrvatskom jeziku 24 sata dnevno. Mislim da je jako važno što više koristiti jezik koji učimo, zato ima i veliku prednost studirati hrvatski u Hrvatskoj.
Ana: Izvrsno. Slažem se s tobom. Evo, jako si nam lijepo ovo objasnila i vjerujem da će to biti i našim slušateljima koji uče hrvatski od jako velike pomoći, od jako velike koristi. Bi mogla nekako usporediti Kineze i Hrvate, po čemu smo slični, a po čemu smo različiti?
Yuehan: Mislim da ne možemo zapravo generalizirati jer ima svakakvih ljudi svugdje i čini mi se da ljudi imaju više sličnosti nego različitosti, iako imaju različite kulture. Mislim da prosječno, Hrvati i Kinezi dijele iste dobre karakteristike, kao što su ljubaznost, susretljivost i iskrenost, a Hrvati su možda opušteniji, pogotovo u Dalmaciji. Možete piti kavicu i razgovarati nekoliko sati bez problema, a Kinezi su možda pod većim stresom u životu i više su zauzeti s poslom, pogotovo u velikim gradovima gdje je sve skupo i velika je konkurencija.
Ana: Da.
Yuehan: Osim toga, mislim da su Hrvati komunikativniji, dok su Kinezi možda relativno tiši. Na primjer ja preferiram slušati nego govoriti, a opet ima i puno Kineza koje je rječito, pa to ovisi.
Ana: Ovisi od osobe do osobe.
Yuehan: Da, da.
Ana: Da. Spomenula si nam da ćeš se nakon završetka škole ipak vratiti u Peking. Je li ti malo žao što za sada nemaš u planu živjeti u Hrvatskoj?
Yuehan: Da, da. Malo je žao jer jako volim život u Hrvatskoj, u Zagrebu, jer je sve opušteno, sve polako pa nema puno stresa i to mi je bilo super.
Ana: Da, da. To je istina. Evo, nadam se da ćeš ipak, jednog dana, imati priliku vratiti se ovdje na malo duže pa možda i odlučiš doći živjeti ovdje.
Yuehan: Da, da. Sigurno će biti prilike.
Ana: Hoće, hoće. I ja isto vjerujem da hoće. Sad da se malo maknemo od učenja jezika. Znaš li kuhati?
Yuehan: Malo sam učila kuhati prije nego što sam išla u Hrvatsku na studij. Ponijela sam kuhalo za rižu sa sobom i može kuhati sve: meso, povrće, rižu, rezance. I, prodaje se kineski umak, onaj umak od graha s paprikom u azijskom dućanu, u Zagrebu. Dodala sam ga u sve jelo pa je bilo super. [smije se]
Ana: Pa, imaš osjećaj kao da je iz Kine.
Yuehan: Da, da.
Ana: Izvrsno. A, koje je tvoje omiljeno hrvatsko jelo?
Yuehan: Ja bih rekla sarme jer je okus poput kineske hrane.
Ana: Aha, slično je kineskoj hrani? O, to nisam nikad čula, ali imaš pravo, u stvari je, mislim da je Hrvatima nekakav simbol za kinesku kuhinju riža.
Yuehan: A, ma da.
Ana: Mislim da su Kinezi profesionalci u spremanju riže na puno načina pa onda moguće da sarma ima definitivno neke poveznice s time. Evo, ali sada prvi put to čujem.
Yuehan: Da.
Ana: Da. Koje ti je najdraže mjesto u Hrvatskoj?
Yuehan: Teško mi je birati najdraže. Većinu vremena sam bila u Zagrebu jer sam studirala tamo i Zagreb mi je jako drag. Ima puno muzeja, galerija, kazališta i sve, a sviđa mi se i na moru. Bila sam dva puta u Dubrovniku i dva puta u Zadru. Sve je polako, uvijek je sunce, puno sam uživala.
Ana: Jako mi je drago. To znači da ćeš nam se na ljeto vratiti ovdje, na more?
Yuehan: Da, da. Hoću.
Ana: Izvrsno. Koja ti je najdraža hrvatska pjesma, ako je imaš?
Yuehan: Nedavno sam pročitala Pjesmu mrtvog pjesnika-
Yuehan: -Dobriše Cesarića za jedan kolegij i jako volim ovu pjesmu jer je riječ o vječnom životu pjesnika, ali ovdje ne pruža Bog život nakon smrti nego čitatelji. Znači da se pjesnik vraća u život svaki put kad netko čita njegova djela. Ova ideja je također izražena u Kini. Jako se često osjeća nemir i tuga zbog prolaznosti života. U mnogim pjesmama uočavamo da je pjesnik pun nade i optimizma jer duh živi vječno dok god njegova djela i misli nisu zaboravljeni.
Ana: Izvrsno. Hvala ti puno na ovom razmišljanju i na ovoj lijepoj reklami za hrvatsku poeziju. Jako mi se to sviđa. Voliš li gledati filmove? Imaš li možda neki hrvatski film koji ti se posebno sviđa, koji bi mogla spomenuti, preporučiti nekome?
Yuehan: Da, da. Više mi se sviđa zapravo komedija pa je možda ograničen izbor jer su hrvatski filmovi najčešće neke tužne tematike kao što su Ustav Republike Hrvatske, Zvizdan, S one strane, ali nemam ništa protiv jer je dio života i važna je filmska uloga, zapravo da govori o društvenim problemima i mislim da su oni filmovi, oni hrvatski filmovi zapravo vrlo kvalitetni. Meni je najdraži hrvatski film možda Sve najbolje. Humorističan je i glumica Ksenija Marinković mi je jako slatka.
Ana: Super. Hvala ti puno. I evo, za kraj, što bi mogla poručiti našim slušateljima, dakle ljudima koji također uče hrvatski kao strani jezik?
Yuehan: Znači neki prijedlog za učenje ili?
Ana: Neku svoju misao, što bi ti htjela podijeliti. Bilo što.
Yuehan: Aha. Pa, mislim da je Hrvatska prelijepa zemlja, bogata je kulturom i dobri su ljudi. Što više znam o Hrvatskoj i upoznajem Hrvate, više mi se sviđa ova zemlja i to je razlog zašto bih željela nastaviti studirati hrvatski jezik, povezati sebe sa hrvatskim narodom i raditi nešto za komunikaciju i suradnju između naših dviju zemalja.
Ana: Izvrsno. Jako lijepo rečeno. Yuehan, puno ti hvala što si danas s nama razgovarala. Vjerujem da će ti biti jako zahvalni i svi naši slušatelji. Evo, molim te, preporuči naš podcast svojim prijateljima iz Kine koji uče hrvatski i još jednom puno, puno ti hvala.
Yuehan: Hvala Vama.
Ana: Nema na čemu. Dragi slušatelji, puno vam hvala što ste nas i danas slušali. To nam najviše znači i gura nas naprijed. Ostanite zdravi i pozdravljam vas do sljedećeg tjedna.